Ribolov kao turistički potencijal
Ribolovni turizam tipični je oblik turizma koji se ostvaruje na vodenim površinama ruralnog prostora. Ribolovci kao sudionici tog turizma odlaze na vode iz nekoliko razloga. Neki putuju u potrazi za čistim, zdravim i ribom bogatim vodama. Drugi na vode odlaze radi nadmetanja s drugim ribolovcima, na natjecanjima u brojnim ribolovnim disciplinama koje je moguće organizirati na tim vodama. Treći na te iste vode odlaze zajedno s obitelji radi boravka u prirodi i odmora, odnosno ''punjenja baterija''. Za ribolovce odlazak na vodu može biti, dakle, iz raznih pobuda: sport (natjecanja), hobi i rekreacija, briga o prirodi, vodi i ribama.
Ribolovni turizam dijeli se na onaj kontinentalni i onaj salmonidni - pastrvaški, na visinskim vodama. U njega su uključeni sudionici svih uzrasta, od djece, odraslih do starijih osoba. Od najranijeg djetinjstva, do pozne starosti. Od pete do sto pete godine. Ribolovni turizam blizak je i sa sportsko-rekreacijskim i ostalim oblicima turizma. S većinom se može nadopunjavati i isprepletati. Točnije sa svima koji su povezani s boravkom u prirodi, uz lokacije kao što su rijeke, jezera, kanali, mrtvice, šume..
U ruralnom turizmu u Hrvatskoj je 2008. ostvareno 838.000 dolazaka i 1,218.000 noćenja (izvor: Demonja - Ružić: Ruralni turizam, str.70). Najmanje je toga vezanog uz ribolov i ribolovni turizam, iako je potencijal upravo u tom turizmu u Hrvatskoj veoma velik. Najveće zanimanje za ruralne turističke destinacije u Hrvatskoj pokazuju posjetitelji iz Njemačke, Italije, pa Francuske, Austrije itd. Da su velike mogućnosti vezane uz ribolovni turizam potvrđuju i nekadašnji pokazatelji s naše najpoznatije salmonidne vode Gacke, rijeke poznate u svjetskim razmjerima među mušičarima - ribolovcima koji su na tu rijeku, u potrazi za autohotnom potočnom kapitalnom pastrvom, dolazili čak i iz dalekog Japana. Na Gackoj je bio izgrađen i prvi (i jedini) ribolovni hotel u tadašnjoj Jugoslaviji.
Na žalost tijekom Domovinskog rata uništen je i devastiran, a potom nikad više nije obnovljen. Rijeka Gacka danas se bori da povrati staru slavu. Godine 1969. NP Plitvička jezera, koji je gospodario samo sa 14 km toka Gacke, uključujući i rezervate, gdje ribolov nije bio dozvoljen, u sezoni koja je trajala od 1. travlja do 30. rujna u ribolovnom hotelu (sa 104 ležaja) ostvarivao je godišnje i do 16.000 noćenja. Pritom je izdavano 4800-5100 ribolovnih dozvola po cijeni od 50 DEM. U hotelu je bilo i po nekoliko tisuća prolaznih gostiju - ne ribolovaca.
Rijeka Gacka bila je pojam vrhunske sportske mušičarske vode, pa su na nju osim ribolovaca iz Europe (najviše Austrije, Njemačke, Francuske, Danske, Italije i Švicarske) dolazili i ribolovci iz Amerike, Novog Zelanda, Kuvajta i već spomenutog Japana. Danas Gacka, uz devastirane zidove hotela, poribljavanja alohtonim vrstama, poput kalifornijske pastrve, unatoč svoj svojoj ljepoti i vrijednim ribolovcima više ne privlači toliko strane ribolovce. Zbog toga se puno toga mora učiniti kako bi se od nje opet napravila svjetska top ribolovna turistička destinacija. U Hrvatskoj na kontinentalnom dijelu ima nekoliko vrhunskih voda koje su u novije vrijeme počele privlačiti šaranaše, kako domaće tako i strane, postajući značajnim ribolovno-turističkim odredištima.
Posljednjih tridesetak godina, naime, značajnu populaciju ribolovaca u svijetu čine ribolovci specijalisti (šaranaši, bassolovci, somolovci, pastrvaši, spineraši..) koji velike novce troše na pribor i putovanja po svijetu. Šaranaši tako putuju u potrazi za kapitalnim šaranima i amurima diljem svijeta. U Hrvatskoj su takve vode jezero Šumbar kod Karlovca, jezero Borovik i Jošava kod Đakova, jezero Finzula u Rakitiju, Tibaljsko jezero i dr., kao i tereni i poplavna područja Dunava, Save, Drave, Kupe, Une i drugih rijeka. Na te vode sve više dolaze strani ribolovci - turisti, posebice iz Njemačke, Austrije, Rusije...
Poznata odredišta za ribolovce koji putuju svijetom u potrazi za kapitalnim ulovom ili turističkim doživljajem, upoznavajući tako nove krajeve, kulture i ljude, nalaze se i svim dijelovima svijeta. Rijeke Ebro u Španjolskoj i Po u Italiji, poznate su kao odredišta vrhunskog ribolova na soma, smuđa i šarana. Zbog toga su na njihovim obalama nikli brojni ribolovni kampovi, pa i cijela hotelska naselja uz gradiće, duž toka rijeke, odnosno izgradnjom elektrana - jezera. Slično je i sa deltom Dunava u Rumunjskoj. Cipar, SAD, Venezuela i još neke od zemalja imaju top destinacije za ribolov pastrvskog grgeča i peacock bassa. Kanada za ribolov salmona, muskija i velike štuke. Mongolija je obećana zemlja za ribolov jedne vrste glavatice - taimena. Vode Skandinavije i Irske opsjedaju ljubitelji ribolova na krupne štuke i pastrve, ali i krupnu bijelu ribu itd.
Ribolovni turizam dijeli se na onaj kontinentalni i onaj salmonidni - pastrvaški, na visinskim vodama. U njega su uključeni sudionici svih uzrasta, od djece, odraslih do starijih osoba. Od najranijeg djetinjstva, do pozne starosti. Od pete do sto pete godine. Ribolovni turizam blizak je i sa sportsko-rekreacijskim i ostalim oblicima turizma. S većinom se može nadopunjavati i isprepletati. Točnije sa svima koji su povezani s boravkom u prirodi, uz lokacije kao što su rijeke, jezera, kanali, mrtvice, šume..
 |
| Ribolov na rijeci Valiri u Andori. |
Na žalost tijekom Domovinskog rata uništen je i devastiran, a potom nikad više nije obnovljen. Rijeka Gacka danas se bori da povrati staru slavu. Godine 1969. NP Plitvička jezera, koji je gospodario samo sa 14 km toka Gacke, uključujući i rezervate, gdje ribolov nije bio dozvoljen, u sezoni koja je trajala od 1. travlja do 30. rujna u ribolovnom hotelu (sa 104 ležaja) ostvarivao je godišnje i do 16.000 noćenja. Pritom je izdavano 4800-5100 ribolovnih dozvola po cijeni od 50 DEM. U hotelu je bilo i po nekoliko tisuća prolaznih gostiju - ne ribolovaca.
Rijeka Gacka bila je pojam vrhunske sportske mušičarske vode, pa su na nju osim ribolovaca iz Europe (najviše Austrije, Njemačke, Francuske, Danske, Italije i Švicarske) dolazili i ribolovci iz Amerike, Novog Zelanda, Kuvajta i već spomenutog Japana. Danas Gacka, uz devastirane zidove hotela, poribljavanja alohtonim vrstama, poput kalifornijske pastrve, unatoč svoj svojoj ljepoti i vrijednim ribolovcima više ne privlači toliko strane ribolovce. Zbog toga se puno toga mora učiniti kako bi se od nje opet napravila svjetska top ribolovna turistička destinacija. U Hrvatskoj na kontinentalnom dijelu ima nekoliko vrhunskih voda koje su u novije vrijeme počele privlačiti šaranaše, kako domaće tako i strane, postajući značajnim ribolovno-turističkim odredištima.
 |
| Ribolov taimena u Mongoliji. |
Poznata odredišta za ribolovce koji putuju svijetom u potrazi za kapitalnim ulovom ili turističkim doživljajem, upoznavajući tako nove krajeve, kulture i ljude, nalaze se i svim dijelovima svijeta. Rijeke Ebro u Španjolskoj i Po u Italiji, poznate su kao odredišta vrhunskog ribolova na soma, smuđa i šarana. Zbog toga su na njihovim obalama nikli brojni ribolovni kampovi, pa i cijela hotelska naselja uz gradiće, duž toka rijeke, odnosno izgradnjom elektrana - jezera. Slično je i sa deltom Dunava u Rumunjskoj. Cipar, SAD, Venezuela i još neke od zemalja imaju top destinacije za ribolov pastrvskog grgeča i peacock bassa. Kanada za ribolov salmona, muskija i velike štuke. Mongolija je obećana zemlja za ribolov jedne vrste glavatice - taimena. Vode Skandinavije i Irske opsjedaju ljubitelji ribolova na krupne štuke i pastrve, ali i krupnu bijelu ribu itd.
