Ribolov bolognese tehnikom
Bologna u Italiji je, navodno, grad u kojem je rođena tehnika ribolova s plovkom, u cijeloj Europi poznata kao bolognese tehnika. Istina jedaleko od toga. Prije tridesetak godina kad se i kod nas počelo tako loviti, poznati bjelovarski ribolovac, reprezentativac Hrvatske i sudionik tadašnjih prvenstava Jugoslavije, Tihomir Knitl, sasvim je točno potvrdio da je on tako lovio još prije dosta godina, a da nije znao da je to ''bolognese ribolov''. talijani su u stvari samo vješto iskoristili taj kod njih popularan način ribolova na bijelu ribu i svijetu ponudili tražene bolognese štapove, uz koje, dakako ide i sav ostali pribor za takav način ribolova, od rola, najlona do udica i primame. Upravo je iz talijanskih tvornica u svijet prije pola stoljeća krenula oprema za bolognese ribolov.
Bolognese tehnika je ribolov s fiksnim plovkom dugim, veoma osjetljivim štapovima (s akcijom u vrhu) s rolama na kojima su namotani relativno tanki najloni. Bolognese tehnika koristi se za ribolov raznih vrsta riba, prvenstveno na tekućicama. Prije svega na srednje velikim i većim rijekama. Za ribolov na rijekama, kanalima, odnosno tekućim vodama ova je tehnika prvenstveno i napravljena. To je tehnika koja omogućuje plasiranje mamaca na željnu dubinu s fiksnim plovkom, jer se koriste dugi štapovi, tzv. prištopavanjem ili jednostavno puštanjem da struja vode nosi mamac iznad lovne (hranjene) pozicije. Bolognese tehnikom love se u pravilu ribe tekućih voda, kao što su podust, jez, nosač, klen, mrena i dr. S obzirom na veličinu ribe i veličinu rijeke na kojoj se lovi i ta se plovkaroška tehnika dijeli na laku, srednju i tešku. Njome se mogu uloviti i svladati uistinu pravi kapitalci. Koriste je podjednako ribolovci u tzv. slobodnom - rekreativnom i natjecateljskom ribolovu. Naravno, njome se može loviti i na zatvorenim, mirnim vodama, ali je tehnika najučinkovitija na tekućicama, za koje je i stvorena.
Bolognese štapovi lako su prepoznatljivi. Riječ je o elegantnim dugim štapovima, u pravilu izrađenim od karbona, kompozita ili nekih sličnih mješavina. Dugi su od pet do osam metara. No, ima i ekstrema, odnosno bolognese štapova dugih i devet, pa i deset metara. Najčešće se koriste oni dužine šest i sedam metara. Ti su štapovi ''naoružani'' velikim brojem vodilica, koje priječe da se najlon lijepi za blank štapa. Težina bacanja kreće im se od 5 do 70 grama. Na štap dolazi rola brzog prijenosa. Poznata je kao match rola (iako ima u ponudi i specijalno izrađenih rola za bolognese ribolov) s kalemom na koji se obično namotava 100 m najlona promjera 0,12 do 0,20 mm. Rola mora biti lagana jer se bolognese tehnikom lovi tako da se štap drži u ruci cijelo vrijeme ribolova.
Sistemi za bolognese tehniku mogu biti različiti, ovisno o brzini vode na kojoj se lovi, dubini, vjetru i sl. No, na osnovni najlnon ide plovak, koji je prepoznatljiv po svom mrkvastu obliku ili obliku bačvice, pa olovnice ili suza-olovo te predvez (obično duži) s udicom. Veličina i oblik udice ovise o vrsti i veličini ribe koju se lovi. To se odnosi i na mamce (crve, gujavice, kruh i dr.) Primamljivanje je također značajna karika u bolognese ribolovu za konačni uspjeh. Hrana se razlikuje, ovisno o dobu godine kad se lovi i vrsti ribe koja se primamljuje, ali zajedničko joj je da mora biti dovoljno ljepljiva i čvrsta, tako da napravljene kugle (veličine naranče) padnu cijele do dna i da se tek ondje lagano raspadaju. Obično se hrana miješa s kamenčićima ili se stavlja kameni oblutak u sredinu kugle hrane.
Bolognese ribolov usavršava se izlascima na vodu. Vježbom, dakle. Pošto ribolovac izbaca hranu na lovnu poziciju, zabacuje mamac bolognesom nešto uzvodnije.. Prati plovak na površini vode i kad on dođe iznad hranjene pozicije, ribolovac lagano zaštopa - prikoči (prstom= odlaženje najlona. Tako mamac zadržava u području ribolovai lagano ga pušta nizvodno, ispod hranjenog dijela. zatim izvlači sistem van i ponovo zabacuje.
Tako se može loviti i blizu obale, ali se najčešće (preko glave) zabacuje bolognesom desetak metara, pa i više, od obale - ovisno o tome gdje je lovna pozicija. Duljina štapa omogućuje da se mamac nalazi neposredno iznad dna (ili da ide po dnu), a da je plovak istovremeno fiksiran na punoj dubini - visini vode.
Bolognese tehnika je ribolov s fiksnim plovkom dugim, veoma osjetljivim štapovima (s akcijom u vrhu) s rolama na kojima su namotani relativno tanki najloni. Bolognese tehnika koristi se za ribolov raznih vrsta riba, prvenstveno na tekućicama. Prije svega na srednje velikim i većim rijekama. Za ribolov na rijekama, kanalima, odnosno tekućim vodama ova je tehnika prvenstveno i napravljena. To je tehnika koja omogućuje plasiranje mamaca na željnu dubinu s fiksnim plovkom, jer se koriste dugi štapovi, tzv. prištopavanjem ili jednostavno puštanjem da struja vode nosi mamac iznad lovne (hranjene) pozicije. Bolognese tehnikom love se u pravilu ribe tekućih voda, kao što su podust, jez, nosač, klen, mrena i dr. S obzirom na veličinu ribe i veličinu rijeke na kojoj se lovi i ta se plovkaroška tehnika dijeli na laku, srednju i tešku. Njome se mogu uloviti i svladati uistinu pravi kapitalci. Koriste je podjednako ribolovci u tzv. slobodnom - rekreativnom i natjecateljskom ribolovu. Naravno, njome se može loviti i na zatvorenim, mirnim vodama, ali je tehnika najučinkovitija na tekućicama, za koje je i stvorena.
Bolognese štapovi lako su prepoznatljivi. Riječ je o elegantnim dugim štapovima, u pravilu izrađenim od karbona, kompozita ili nekih sličnih mješavina. Dugi su od pet do osam metara. No, ima i ekstrema, odnosno bolognese štapova dugih i devet, pa i deset metara. Najčešće se koriste oni dužine šest i sedam metara. Ti su štapovi ''naoružani'' velikim brojem vodilica, koje priječe da se najlon lijepi za blank štapa. Težina bacanja kreće im se od 5 do 70 grama. Na štap dolazi rola brzog prijenosa. Poznata je kao match rola (iako ima u ponudi i specijalno izrađenih rola za bolognese ribolov) s kalemom na koji se obično namotava 100 m najlona promjera 0,12 do 0,20 mm. Rola mora biti lagana jer se bolognese tehnikom lovi tako da se štap drži u ruci cijelo vrijeme ribolova.
Sistemi za bolognese tehniku mogu biti različiti, ovisno o brzini vode na kojoj se lovi, dubini, vjetru i sl. No, na osnovni najlnon ide plovak, koji je prepoznatljiv po svom mrkvastu obliku ili obliku bačvice, pa olovnice ili suza-olovo te predvez (obično duži) s udicom. Veličina i oblik udice ovise o vrsti i veličini ribe koju se lovi. To se odnosi i na mamce (crve, gujavice, kruh i dr.) Primamljivanje je također značajna karika u bolognese ribolovu za konačni uspjeh. Hrana se razlikuje, ovisno o dobu godine kad se lovi i vrsti ribe koja se primamljuje, ali zajedničko joj je da mora biti dovoljno ljepljiva i čvrsta, tako da napravljene kugle (veličine naranče) padnu cijele do dna i da se tek ondje lagano raspadaju. Obično se hrana miješa s kamenčićima ili se stavlja kameni oblutak u sredinu kugle hrane.
Bolognese ribolov usavršava se izlascima na vodu. Vježbom, dakle. Pošto ribolovac izbaca hranu na lovnu poziciju, zabacuje mamac bolognesom nešto uzvodnije.. Prati plovak na površini vode i kad on dođe iznad hranjene pozicije, ribolovac lagano zaštopa - prikoči (prstom= odlaženje najlona. Tako mamac zadržava u području ribolovai lagano ga pušta nizvodno, ispod hranjenog dijela. zatim izvlači sistem van i ponovo zabacuje.
Tako se može loviti i blizu obale, ali se najčešće (preko glave) zabacuje bolognesom desetak metara, pa i više, od obale - ovisno o tome gdje je lovna pozicija. Duljina štapa omogućuje da se mamac nalazi neposredno iznad dna (ili da ide po dnu), a da je plovak istovremeno fiksiran na punoj dubini - visini vode.
